петак, 16. септембар 2011.

Davno je to bilo ali kao da mi je pred ocima

Secam se davno je to  bilo.mojih deset godina i tog tuznog dana kad sam  bila sva uplakana.Tesko je bilo  kada  vam ode  najdraza osobu na svetu.
   Ta najdraza osoba je moja najolja i nerazdvojna prijateljica koja se zove Lana ,ima prelepu crnu kosu,krupne crne oci,bled  ten i mala usta koja  znaju pricati sve najlepse.Tada smo zivele u istoj ulici.
Ta ulica nas je spajala,tacno se  secam kako je to bilo.Doselila se sa  svojim roditeljima iz Panceva.Znale smo se  samo mesec dana a kao da smo se  znale sto godina.Bile smo nerazdvojne,stalno smo bile zajedno kao da smo sestre.Jedna drugoj sve tajne smo  pricale i sve jedna o drugoj znale.Uvek  je bila tu za mene,kad god sam tuzna.Bila je tu da me nasmeje i bila je moje rame za plakanje.Zajedno smo isle u skolu,pomagale jedna drugoj.Svake godine mi je za rodjendan pravilila iznenadjenja koja niko drugi nije mogao.Stalno smo  bile zagrljene i nasmejane.Ali taj osmeh je jedenog dana  ugasio i suze su neprestalno lile kao kise svakoga dana sve vise i vise.Lana  se morala  preseliti iz nase ulice i  otici u Austaliju.Njen otac je tamo nasao posao pa se morala preseliti.Secam se tog trenutka kada mi je pred ocima kada je sa  suzom na licu rekla da mora da ide.
Vec tog dana  je morala da ode.Neprestalno smo plakale jer se  vise necemo videti.Njeni roditelji su odllicila da se vise nikada ne  vracaju.Moje ruke su koje su je grlile su se tresle i  voz je polako krenuo.Secam se njene ruke koja mi dugo mahala i koja je polako nestajala u magli,otisla je i  vise se nikada nece vratiti.Nista nije bilo isto kao  nekada sa njom,od tog dana stalno sam  bila tuzna.Proaslo je nekoliko godina nasla sam novu  naj bolju  drugaricu,i ponovo sam nasmejana.Ali uvek  cu se secati Lane i jos uvek mi je  pred ocima i ako je nisam videla 5 godina.Jos uvek se  secam njenih reci *zajedno najbolje drugarice.!*

2 коментара: